...obris na nebu...
Ležim na krevetu i pokušavam shvatiti gdje sam ja u životu pogriješio, čime sam ja zaslužio ovakav odnos?! Da je netko drugi u pitanju, ne bih ništa rekao, jer zaboga, pa nisam ni ja svetac.. dapače, ja sam umišljeni kreten ( prema osobama koje mi ne znače ništa u životu..), ali ti si nešto drugo.. ti mi značiš sve na ovome svijetu, za tebe bih dao ruku u vatru, dušu bih vragu prodao samo da tebi mogu pomoći.. to sam ti i dokazao milijun puta do sada, dokazao sam ti svoju vjernost, svoju odanost, prijateljstvo.. prešao sam ti preko svakog sranja koje si mi priredio, svako tvoje ponižavanje, sve sam zaboravio, i to više puta.. dokazao sam spremnost da ti pomognem u bilo kojem trenutku, pa makar i ja poslije toga tražio tu istu pomoć od nekoga drugoga, tebe sam poštedio.. tebi sam pomogao, i taj osjećaj je sasvim dovoljan.. nikad nisam tražio zahvalu, nisam tražio nikakvo priznanje niti od tebe, niti od drugih.. dapače, drugi nisu niti znali, niti su trebali znati.. to je bila nasa stvar..
Od tebe sam htio samo jedno, a to je poštenje.. čisti fer play, ništa drugo.. tu je i bio problem, nikada nisi imao osjećaj za druge ljude.. nikada nisi pazio hoćeš li ih povrijediti time sto govoriš, kako se ponašaš, i svime ostalim što čini ljudsku komunikaciju.. ne kažem da nisi imao smisla za komunikaciju, jesi, ali ne za prijatelje.. svi su bili stalno povrijeđeni od strane tebe.. vjeruj mi znam jer prijatelji pričaju međusobno, a ti to nikada nisi znao..
Pretpostavljam zašto ti je teško emocionalno se vezati za osobu, i ja sam sam bio takav prije, pa zaboga odrasli smo u sličnim okolnostima.. znam kako je, ali život nema smisla ako se ti nećeš nikada vezati emocionalno za neku osobu, ako ti do nekoga neće biti stalo.. ako nećeš gledati da sa svakim dahom pomogneš toj osobi, da joj uvijek podilaziš, tetošiš ju i maziš.. samo da njoj bude lakše, bolje i da se osjeća voljenom.. da osjeća da netko misli na nju.. jedino mi je to uvijek bio važno.. samo da tebi pomognem..
hmm.. meni osobno jedna od najljepših priča.. jako tužna, ali znači mi sve na svijetu..
..tu noć kad si se udavala..
Tu noć kad si se udavala nitko nezna zašto si plakala, dali radi tamjana ili starih uspomene.. tu noć kad si se udavala, nitko ne zna zašto si plakala, ili ti je kroz glavu prošlo sve.. Tu noć kad si se udavala, mene pijanog su odnijeli.. moji prijatelji, vjerni psi, do jutra me tješili, da ima milijun takvih kao što si ti i da ću te preboljeti... tu noć kad si se udavala, meni kroz glavu prošlo je.. tvoje smiješne za maturu haljine, sandale boje mjesečine..
Bila je mlada za udaju, premlada.. tek je srednju završila i sad je bilo vrijeme da uživa malo.. imala je posao u obližnjem kafiću i to joj je bila razbibriga.. nije morala još misliti na budučnost.. samo se trebala opustiti i uživati.. to je bilo ono što je zaslužila i što su joj svi zeljeli.. imala je prijatelje oko sebe, ljude kojima je mogla vjerovati i pouzdati se u njih.. istina da joj je najbolji prijatelj otišao na fakultet, ali oboje su čekali vikende da on dođe kuci da se vide.. da odu na kavu i ispričaju jedno drugome šta se novo dogodili prošli tjedan.. uživali su u toj kavi i cigari više od ičega na svijetu, to im je bila misao vodilja kroz tjedan.. ali sad sve to odlazi u prošlost i ostaju samo uspomene na ono sto im je nekada značilo sve..
Nisu se vidili dugo.. Zvala ga je jedno jutro pred svadbu.. i bilo je vrijeme za onu zadnju kavu i cigaru kod nje u lokalu.. ali on nije mogao doći, vjerovao je da ima još vremena i da će se viditi sutra, prekosutra.. ali bilo je kasno, došao je i dan svadbe.. bio je tužan, premda to nije pokazivao pred drugima... glumio je kulera, kao da mu je to nešto sasvim normalno.. ali iznutra, iznutra je tonuo.. sve dublje i dublje.. nije imao snage da ode kod nje da je isprati, da ode na vjenčanje.. sjedio je u sobi sam.. tako se i osječao.. upalio je balaševića, samo mu je on mogao pomoći u takvim trenutcima.. dok su se pjesme redale jedna za drugom ni obraćao pažnju nije na izbor.. jednostavno je sve stavio na playlistu.. sasvim slučajno tu se i našla pjesma „poslednja nevesta“.. to je bio znak pomislio je.. morao je biti tamo sa njom, ako ne radi sebe onda radi nje.. znao je koliko bi joj to značilo.. ušao je u salu i spazio je odmah sa vrata, osmijeh se našao i na njenom i njegovom licu.. dok je prilazio stolu da im čestita u oku mu je zatitrala suza.. brzo ju je obrisao da ne skuži, nije to želio.. nije htio da zna da je tužan na dan koji bi trebao biti najsretniji u njenom životu, nije ju želio rastužiti.. plesao je s njom, sjetio se svoje maturalne i koliko su vježbali za nju, koliko su bili opušteni tada.. ovaj put nije bilo tako, ovaj put je imala prekrasnu bijelu vjenčanicu, a on joj je svojim velikim cipelama gazio po njoj.. pitao ju je onako usput da pobije tišinu „pa di si ti meni?“, ona mu je tihim glasom čujnim samo njemu odgovorila „pa evo me, udajem se prijatelju“.. još jednom mu je oko zatitralo.. ona je sada udana žena, i oboje znaju da to više neće biti isto.. da će njihovo prijateljstvo izbljediti kad-tad.. ne zato što oni to žele, nego zbog njenog ljubomornog muža.. svi njeni dečki su bili ljubomorni na njega, niti jedan ga nije volio.. a ni on njih jer je znao da može naći boljega, boljeg od svih njih zajedno.. ali eto sudbina je valjda tako odlučila.. a tko smo mi da prkosimo sudbini..
...želje, puste želje i pokoji pozdrav...
Ponekad je teško shvatiti što zaista želimo u životu, i upravo zbog toga sami sebe dovodimo u nevolje.. ne možemo se odlučiti koliko nam je šta važno, koliki prioritet imaju određene stvari.. kada odredimo čemu se želimo posvetiti i u šta ulagati naše vrijeme, volju i snagu, tek tada će mo imati kakav-takav mir.. zaluđeni koje-kakvim smiješnim zahtjevim, a duboko u sebi znamo i vjerujemo da od toga neće biti ništa, da je to samo plod naše mašte.. i kada malo bolje razmislimo vidimo da to baš i nije najbolje, da to ipak ne bi funkcioniralo.. pa zašto onda tako nepromišljeno patimo zbog toga.. zašto sami sebe mučimo bez nekog određenog razloga, ima li to neku svrhu.. da li je to zato da nas očvrsne i pripremi za život, pomogne nam da sazrijemo i odrastemo čvršći i jači.. ili jednostavno da spoznamo da život nije samo med i mlijeko (kao da nekom i je..) nego patnja i suze, nesreća i bol..
tragajući za nekim osloncem u životu, za točkom prema kojoj će mo se bazirati, koja ce nam biti zvijezda vodilja nailazimo na prepreke.. često one osobe kojima se mi priklanjamo i koje odabiremo za te zvijezde vodilje ( nazovimo ih recimo, prijatelji.. više im priliči izraz kvazi prijatelji, ali nećemo sad cijepidlačiti.. ) nisu ono što mi očekujemo od njih, iz nekog nam bar meni ne pojmljivog razloga oni ne mogu pružiti ono nešto.. ono što mi zapravo trebamo.. većina ljudi nije onakva kakvim se predstavlja, izvana su fino dotjerani, uredni, ali duboko u sebi skrivaju ono nešto što ih odvaja od nas, od svih.. jesmo li svi takvi, da li i mi skrivamo negdje duboko u sebi takvo nešto, takvo licemjerje.. znam da je to malo prejaka riječ, ali je jedina koja to može opisati i zorno dočarati..
opet ja deprimiram okolicu i vas koji ovo čitate, ali jbg. šta da radim.. ovo me muči već neko vrijeme i ovaj post pisem već par dana, nisam baš zadovoljan ishodom, no kada bi ja nastavio pisati ni meni se onda ne bi dalo pročitati ga, a sta je tek s vama...
...odgoj, mjesto, ili nešto drugo??
Znam da nisam napisao post vec neko vrijeme, i sad je bilo krajnje vrijeme da se primim i te zadace.. posto ja ne volim pisati zadace bojim se da ce ovo potrajati.. no ugl. Dugo mi je trebalo da nadem prikladnu temu i napokon sam se odlucio (kao i svaki puta izivciran nekom situacijom..). Ovaj post cu posvetiti velikom problemu danasnjice.. kretenima.. svi sigurno znate nekog kretena (ne odnosi se samo na osobe muskog roda, ima i "kretenusa"..) koji vas uporno provocira i naprosto vam se gadi njegova osobnost, ponasanje, stav.. no posto ste u istom drustvu, nemate druge nego se pokusati pomiriti s time da jednostavno nema odgoja i da ima zatucano misljenje i ponasanje prema ljudima koji ga okruzuju i svijetu uopce.. i koliko se vi trudili da shvatite o cemu se tu zapravo radi, ne mozete naci ni jedan normalan razlog, ni jedan cimbenik koji bi doveo do takvog ponasanja.. prvo sto vam padne na pamet (bar je meni..) je da je kriva sredina u kojoj je odrastao, no pobogu pa nije jedina osoba koja je odrasla na selu negdje u pripizdini, ali je jedna od malo njih koji se tako ponasaju.. pa i ja sam odrastao na selu, ali znam sta je bonton, ponasanje u javnosti, postivanje, i ostale osobine i maniri koje cine covjeka onim sto je, kvalitetnim clanom drustva na kojeg ce se jednoga dana ostali clanovi osloniti.. koji ce sutra na svom radnom mjestu donositi odluke koje ce se ticati svih. i biti odgovoran za svoja djela i osobe koje ga na tom istom mjestu okruzuju..
Sta da radite kad ste s tom osobom prisiljeni izaci u javnost, na rucak, u grad. A znate da ce vama biti neugodno zbog njezine nekulture i arogancije.. sad svi mislite da pretjerujem i da preuvelicavam, ali ne.. pobogu po nisam ni ja svetac, boli i mene kurac sta ce ljudi misliti o meni i ako treba sve cu svakome pljunuti u lice sta ga ide.. takoder mislim da sam popio svu pamet svijeta (kao i svi ostali..), ali me to ne sprijecava da se ponasam u skladu sa svojim godinama jer za sve postoj vrijeme i mjesto, a ti nazovimo ih opet “kreteni“ to vrijeme i mjesto tesko procjenjuju.. jednostavno ne mogu vladati svojim ponasanjem, a to zna biti prilicno lose..
i sad kad sam zavrsio svoje filozofiranje (mislim u pozitivnom smislu..) zelim jos samo odati pocast umjetniku koji nas je napustio jutros, nek njegove pjesme zauvijek zive u onima koji su voljeli njegovu glazbu.. pocivao u miru..
cijeli ovaj post je potaknut upravo rasistickom izjavom "kretena" na racun preminulog glazbenika.. to je bila kap koja je prelila casu.. do citanja..
...još jedan dosadni post o prijateljstvu...
Hmm.. teško je ovih dana biti optimist.. pogotovo kada ti iz dana u dan propadaju planovi, kada ti se nabijaju autoriteti bez nakog posebnog razloga… a ti znaš da nisu u pravu.. dobro možda nekada i jesu, ali kako mi možemo znati šta su oni mislili pod time šta su napravili?? Hmm.. no dosta o mojim pesimističnim mislima.. ne znam zašto baš svaki post započinjem sa nekim deprimirajućim temama??al' eto..
U zadnje vrijeme često na blogovima čitam o prijateljstvu.. svi znamo koliko nam prijatelji znače, bar meni.. naravno ima tu uspona i padova, dobrih i loših dana, sreće i tuge, a istinsko prijateljstvo sve preživi.. svi smo to prošli i uvijek sve završi pomirbom, oprostom.. bez obzira o čemu se radilo, koliko nas povrijedilo.. to je jedino dokaz istinskog prijateljstva, jedino pravo prijateljstvo preživjeti sve nedaće koje nam donosi život.. jedino pravo prijateljstvo može preživjeti razdvojenost, udaljenost, kilometre i tjedne.. ( znaš srećo da mislim na tebe.. hvala ti što si uvijek uz mene..).. jedino pravo prijateljstvo može preživjeti curu koja stane između njih, i samo najbolji prijatelj može smoći snage da oprosti sve.. ( bole samo za tebe, premda ti ovo najvjerojatnije nećeš nikada pročitati, al' znaj da sam ti sve oprostio, nemaš beda..). gdje god bili, koliko god se dugo ne vidjeli, znajte da uvijek mislim na vas, i da će te za mene biti posebni bez obzira na sve..
svi imamo sličnih iskustava, i ona nas samo čine jačima, snažnijima i boljim osobama..
da ja više ne lupetam, idem sad.. pozdrav svima.. do čitanja…
i da evo jedna luda slika koju sam dobio na mail... govori o.. ma shvatit će te i sami...
...neka nitko ne dira u moj mali dio svemira...
pošto nisam pisao već duže vrijeme, sada više ni ne znam o čemu bih pisao jer se toliko toga dogodilo. toliko problema, sranja, i ostalih stvari... istina, zapustio sam blog, ali to je sve zbog već navedenih razloga.. shvatio sam da je ovaj današnji tempo kojim živimo baš i nije normalan.. previše toga imamo svakodnevno na dnevnom planu i programu, a dan traje samo 24 sata.. hmm.. teško je to sve uskladiti i ako vam sve ide po planu, a ne daj bože da se umiješa neka sedma sila (ne mislim na vrijeme, naravno.. ha ha..) onda vas više ništa ne može izvući iz toga sranja.. naravno ima i wunderkind-ova koji to nekim čudom drže sve na okupu.. ali mi obični smrtnici to baš i ne uspijevamo, ne pitajte me zašto, da znam ne bih ni pisao ovaj post.. no dosta o mom prenatrpanom rasporedu (pričajmo malo o meni.. ha ha).. ne zezam se.. u ovih proteklih mjesec, mjesec i pol previše se toga dogodilo i ne bi sve stalo u post, ali recimo da je jedan događaj dominirao..
da li vas je nekad netko, neću reči povrijedio (premda je i to, ali manje bitno..) nego razočarao i to ne ni manje ni više nego najbolji prijatelj… naravno kao i svakom drugom nemilom događaju i ovomu je kumovao alkohol ili ti popularno među današnjom mladeži ˝pijanstvo˝.. zanimljivo je upravo to da pijanstvo dovodi do nekih novih prijateljstava, ali i da ona već postojeća dovodi na klimave noge.. malo je zastrašujuće to da se čovjek može dovesti u takvo stanje da nije svjestan svojih radnji, i da ne vlada svojim ja.. tko tada preuzima glavnu riječ?? podsvjest možda?? iskreno se nadam da ne…
naravno, ni jedna cura ne može stati između prijatelja (naravno ako su prijatelji pravi).. to svi ljudi shvate kad-tad, neki na vrijeme, a neki nažalost prekasno.. potreban je iznimno veliki trud da se nešto takvo probavi, tj. pređe preko toga.. hmm.. i meni je trebao..
nakon svega ovoga vjerujem da mnogim nije ništa jasno, al' to je samo mali dio onoga u mom životu šta meni nije jasno, što ne shvačam i što me pati.. jbg. takav je život na ovom usranom svijetu..
i da ne bude sve tako sivo, mislim da ću večaras sa društvom otići na pivo.. ha ha..
Zrelost i nezrelost, dvije sestre...
U zadnje vrijeme sve češće nailazim na situacije koje nemaju smisla same po sebi, tj. gledajući ih onako postrance kao neki slučajni prolaznik. Gledam osobe mojih godina (čitaj: "zrele" ) kako se ponašaju kao da idu u 7.b (to vam je naša interna fora)... to je nevjerojatno koliko netko može zaostajati za svojim vršnjacima.. kako cura od 20 god može reći dečku da ono što ona želi ne može dobiti, a nakon dvije rečenice da ona ne zna šta želi… hmm.. kontradikcija pisana veliki slovima… nije to izoliran slučaj da ne mislite da se hvatam za slamku, znam ja podosta takvih slučajeva… ali to je tužno i nije nešto čime se hvalim… a u isto to vrijeme znam dosta osoba mlađih od mene koje su tri puta zrelije od prethodno spomenutih. Što ima u ljudima da nas tjera da se tako ponašamo, tj. da tako nejednako sazrijavamo…
Post nije o meni, nego o mom prijatelju.. imam i ja sličnih situacija, a o tome u sljedečam postu...
pozdrav..
polako....
Mrzim kada stvari teku polako... kada nešto čekam, a jako je hitno... kao da se uz inat nama vuku i gmižu... strašno... imao sam nezgodu ovih dana, slomio sam naočale... mislim, u biti pukle su same od sebe... i naravno sutradan odmah strka i frka, traženja novih... onih savršenih i jedinstvanih.. i nađem jedno mjesto, neka nova fancy optika, moš' si mislit... ugl. lik ti meni kaže da dođem sutra do 14h i on će mi odmah za sat vremena napraviti nove... da baš, no kad nam je hitno ne razmišljamo, nego kad nam netko kaže upravo ono što želimo čuti bez ikakvih pitanja pristajemo!! i došao ja kako smo se i dogovorili, i on mi pomogne izabrati, uzme narudžbu i kaže sutra ću te nazvati pa dođi po njih... hmm??? wtf??? pa meni trebaju odmah, slijep sam ko šišmiš... tako smo se dogovorili... naravno kao i uvijek, nas male ljude ("obične" mušterije) ne doživljavaju ozbiljno, glavno da mi se pohvali da je vlasnik Interspar-a kupio neke fleksibilne od milju neznam ti čega kod njih neki dan, on je sigurno svoje dugo čekao... ponekad mi stvarno takve stvari idu nakurac... i ništa, čekam je sutra ko konj da me nazove, i čekam, i čekam, još čekam... ono kurac dragi gledaoci... naravno, popizdim i nazovem ja njega, a on mi sa onako uvlakački ispričava da je bila gužva i da će me predvečer nazvati njegova kolegica, i da će biti gotove... možete si mislit što me je nazvala... opet je zovem, a jebeni računa za mobitel doseže enormne razmjere... i krava neljubazna mi sa druge strane kaže da nisu gotove, opet ona priča o gužvi u tvornici... hmm... i da će biti gotove sutra u 15h... i šta da čovjek sada napravi? ništa, lijepo spusti slušalicu i sve ih stera u pi*ku materini, i njih i tvornicu... boli njih đon što sam ja slijep ko šišmiš, a što je najgore, nemogu voziti... manje-više što bi mi murija srala što nemam naočale (to se da lako srediti..), nego kurca ne vidim, skoro sam prometnu napravio...
i ništa, lijepo sam sutradan otišao u 15h po njih, gotove su hvala bogu bile.. sad ide ono najbolje... cijena??? mamu im j*bem lopovsku... naplatili su mi 100kn ugradbu leća (stakala)... pa kud ide ovaj svijet ako 100kn košta da se uzma staklo, stavi u okvir i zašarafi šarafić... mislim stvarno, de dobro je... pa ako je to tako dobro plačen posao, pa ja ću odmah ovog časa ostaviti faks i zaposliti se kao umetač i zašarafljivač leća u okvire... jebote ima da budem bogatiji od Todorića i Rajića zajedno... ono...
što se tiče onoga iz prošlog posta, ništa novo... sve po starom, ako ne i gore...
inače ništa novo, malo smo tulumarili preko praznika (kao da smo ih i imali...)
pozdrav svima koje sam vidio ovih dana u gradu i drugdje, zanimljivo je vidjeti na jednom mjestu toliko poznatih lica...
pozdrav iz "metropole"...
Zašto nam je stalo???
To si pitanje postavljam cijeli ovaj tjedan… ne znam zašto, ali čini mi se da me je ovaj tjedan uhvatila loša karma… premda ja ne vjerujem u to, ali ipak za svaki slučaj… stalno mi neki kurac smeta…opčenito nas stalno nešto živcira, iritira i neke nam osobe jednostavno idu na kurac… Kad cura ima takve promjene raspoloženja svi odmah kažu PMS, ali šta je uzrok takvog ponašanje kod nas muškaraca?? I neka mi nitko sada ne govori da nema takvih problema, jer se to jednostavno vidi… možda ne mi, ali oni koji nas okružuju to zamječuju…
no da se ja vratim na temu… ponekad kada smo…, a u biti ne znam koji je njemu, zašto bi on bio ljut, ljubomoran, povrijeđen,ili šta već je… i to sve od strane mene?? Nema razloga, jer ja se uvijek trudim ne ulaziti u konflikte sa njime jer znam kako će to završiti… (samo da se zna govorim o jednom frendu…) ja shvačam da on ima seljački odgoj… pritom ne mislim na to što je odrastao na selu, pobogu i ja sam, i cijelo moje društvo, nego na to da ima primitivno, zatucano i staromodno razmišljanje kao da je prije 15min pobjegao iz srednjeg vijeka… nas to sve vrijeđa, njegov neodgoj, šovinizam, a posebno rasizam na bilo kojoj osnovi, zaboga živimo u 21.st i u multinacionalnom društvu u kojem takvom čemu nema mjesta… u zadnje vrijeme nas je doslovno sramota ići bilo gdje sa njime, jebote katkad zna biti tako neugodan i neuljudan... to je strašno…
i da, mi se stalno svađamo s njim, a pogotovo ja… i meni to smeta, jer ja ne volim biti posvađan sa nekim u društvu… to nema smisla… tada zbog glupost trpi cijela grupa, društvo se dijeli na strane… a to je ono što ne smijemo dopustiti kao… jebote kao prijetelji ako zbog ničeg drugog…
i da, svi me pitaju zašto mi je stalo do toga, zašto se nerviram zbog gluposti???
Jednostavno ne znam, ali smeta mi to... osuđeni smo da sljedećih 5 godina živimo ovdje zajedno, i da se svakodnevno viđamo…mislim da je to dovoljno dobar razlog da se prijateljstvo čuva…
...my girl and my friend...
da znam, opet ću pisati o ljubavi... i znam da to nije dobro... ali eto, šta da radim kad sam za.... bolje da to ne izgovaram jel ne volim tu rijeć... ugl., bojim se da jesam zalj.... ali to ne želim... bar ne u tu osobu (da svima bude jasno radi se o dotičnoj iz prošlog posta)... razgovarali smo o onome što je napravila, ako se to uopće može nazvati razgovorom jer uglavnom sam ja govorio, a ona se u čuđenju smijala... nije mogla vjerovati da ja znam za to, prvo se pravila glupa i glumila da ne zna o čemu govorim, ali naposljetku mi je sve priznala... od sramote je prekrila lice rukama i nastavila se kiselo smijati... možda i ima nade za mene, jer nekako mi to što je napravila ne smeta nešto pretjerano.. mislim, pa svima se to može dogoditi, i to je postala normalna svakodnevnica... o tome koliko je to ispravno ne želim govoriti jer smatram da nisam dovoljno kompententan da o toma raspravljam... iskreno, odobravom to, ali u nekim granicama... mora se znati gdje povući crtu i dokle ići... takve osobe izvana izgledaju normalno, sretno, u mahu života... ali nije uvijek tako, često su takve osobe trule iznutra... izgaraju u sebi i traže ili su je izgubili osobu koja će im pružiti ljubav... oslonac u suruvosti života... bljak... kakve su ovo gluposti?? bojim se da "to mora da je ljubav"... ha ha...
ugl., naravno kasnije je sve bilo po starom, ponašala se kao da ništa nije bilo... a i ja s njom... i sve je to bilo divno i krasno dok nisam čuo da je dotičnu na mom rođendanskom partyu jebo jedan moj frend (inače on je novi u društvu, znamo ga iz srednje, ali smo se tek sad na faksu počeli intenzivno družiti s njim i primili ga u društvo...) razgovarao sam sa njim otvoreno o tome... priznao mi je sve iskreno jer zna da ako bi mi lagao da bi me to više povrijedilo od istine... bilo mu je ispočetka neugodno govoriti o tome jer je smatrao da meni neće biti lako kad mi to kaže, ali kad je shvatio da nije tako sve je to pretvorio u šalu... prvo mi se ispričavao jedno vrijeme dok ga nisam uvjerio da nema razloga za to.. i da se ne ljutim na njega... ipak on nije bio upoznat sa cijelom situacijom... štoviše, ako bi se trebao na nekoga ljutiti to je onda ona, a ne on... ugl., shvatio je da se ne ljutim, onda mu je bilo još više krivo... i opet slijedi moje uvjeravanje da se ne
ljutim...
kroz razgovor mi je nabacio da je krivac bio alkohol, ispričavao se da to nije izgovor, ali oboje (više ona nego on) poneseni njime... i desilo se to što se desilo...
ugl.,... da više neduljim... to je to... s njom se nisam vidio par dana i još uvijek ne znam šta da radim s tom cijelom situacijom... na njega se ne ljutim jer nemam dovoljno velik razlog da raskinem prijateljstvo zbog jedne noći pijanstva...
e.. da još samo ovo...
njegov savjet meni je da: citiram : "...ona nije dovoljno dobra cura za tebe, bar ne za neku ozbiljnu vezu, nego je ti kao i mi lijepo poje..., a ako se ikada smiri, onda možeš razmisliti o nećemu ozbiljnijem..."
)
)
